19. Jul 2025.

Klijenti koji se dugo bore sa unutrašnjim kritikovanjem, stidom, tišinom, povlače se iz kontakta sa drugima i odlaze u usamljenost, prazninu i sivilo koje postaje preteško i sve tamnije. Povlače se iz odnosa sa drugima i imaju osećaj da ih niko ne razume.
UMEM DA DAM drugima, NE UMEM DA UZMEM ZA SEBE od drugih“ (često se kao PROJEKCIJA pojavi u polju od „mene niko ne razume“).
A da bi sve funkcionisalo, BALANS između uzimanja i davanja mora da postoji.
KAKO DALJE ?
Geštalt terapija ima odličan alat, koji koriste psihoterapeuti ovog pravca, da sa klijentom uđu kroz „prazninu“ u POLJE i da baš na tom mestu stanu na granicu kontakta sa klijentom i da se povežu. Da razumeju tu PRAZNINU i da je učine „plodnom“.
Ta praznina se u Geštalt terapiji i naziva „PLODNA PRAZNINA“.
Za neke terapeute je ovo teško mesto. Mesto gde se pojavljuje sopstvena anksioznost, mesto gde ne umeju da bivaju sa tom tišinom jer im je nelagodno i remete je. To je ustvari za neke psihoterapeute mesto FRUSTRACIJE.
PLODNA PRAZNINA je mesto susreta u Geštalt psihoterapiji. Tu se završava jedan način funkcionisanja, a počinje drugi. Završavanjem jednog iskustva, počinje drugo. Ali NOVO. Mesto na kome treba sačekati, da se pojavi nešto što je autentično i što je klijentovo. Nešto što je kreativni pokret, koji dolazi iz stvarne potrebe klijenta. Pokret koji je unutrašnji vapaj za promenom.
Ta „pojavnost“ je DRAGOCENA. Ona stvara nove uvide u SAD I OVDE, koji ostaju snažno zabeleženi u biću, kroz emocije, kroz telo, kroz dušu, kroz kompletne NAS. Mesto gde se klijent vraća sebi, gde se kroz povezivanje sa sobom pravi STVARNI kontakt sa sobom, što je jedino moguće kada mu se obezbedi prostor i vreme za TO. Tada je u autentičnoj TIŠINI i potrebno je da mu niko ne ometa to povezivanje, na način što mu skreće pažnju i fokus sa sebe, na nešto drugo ili nekoga drugog.
UREDU JE BITI DOVOLJNO DUGO U PRAZNINI DOK NAM SE NE PRIKAŽE JASNA FIGURA.
Šta dalje ? Kako dalje ?
Razlika između praznine i polodne praznine je ta, što se je praznina obična, bez pokreta, bez mikro kretanja emocija kroz polje, a plodna praznina je prostor aktivnog učešća psihičkih funkcija. To je mesto povezivanja, mesto mira i mesto gde se gubi „moram“. Mesto gde „ne MORAM ništa“.
Zašto nam je teško da dosegnemo do tog MESTA ?
Zato što nam je teško da pustimo. Volimo da držimo sve pod kontrolom i u to ulažemo ogroman napor. Iako smo svedni da ne možemo na sve da utičemo i da sve kontrolišemo, TEŠKO NAM JE PUSTITI I PREPUSTITI. U terapijskom odnosu baš to učimo. Učimo ne kroz lekcije, već kroz procese i integraciju sadržaja koji se pojavljuje.
Tako nastaje PROMENA.

Autor: Slađana Stanišić

mr Psiholog i Geštalt psihoterapeut